Potreba za društvom i odnosima je dio čovjeka i njegove genetike. Intimni partneri i bliski odnosi općenito daju nam sigurnost i snagu da možemo izaći u svijet, riskirati, veseliti se i doprinijeti svojim darovima svijetu u kojem živimo. Dizajnirani smo da se međusobno povezujemo i reguliramo.
Načini na koje se povezujemo u odnosima mogu biti, prema teoriji vezivanja: sigurni, odbijajući, ambivalentni i neorganizirani.
Sigurno vezanim osobama je sasvim u redu ako su s nekim ili sami. Oni su otporni i brzo se oporavljaju od konflikta ili razočarenja. Topli su i brižni. Ovaj stil vezivanja je ultimativan cilj kojem svi težimo. Sigurno vezane osobe reguliraju se sa drugima redovito kroz zagrljaje, razgovore, zajedničke aktivnosti i rituale.
Ambivalentno vezane osobe traže intimnost i stalno brinu o svojoj poziciji u odnosu vjerujući da će prije ili kasnije biti odbačeni, te zbog tog straha često sami odbacuju osobe s kojima zapravo žele biti najbliskije. Ambivalentno vezujuće osobe se prekomjerno žele stopiti sa drugim osobama – ne mogu se same regulirati ni utješiti jer ovise o drugoj osobi, no jednako tako ne mogu ni primiti reguliranje od drugih jer im to nije poznato (stalno očekuju odbacivanje ili odlazak druge osobe pa se ne mogu opustiti).
Odbijajuće osobe navikle su sve same i strahuju da će im intimnost oduzeti autonomiju. Ako dozvole bliskost, često će uslijediti distanca kako bi opet povratili svoju nezavisnost. Osobe sa izbjegavajućim stilom povezivanja često nisu upoznate sa ko-regulacijom jer nije bilo nikoga za to kad su bili mali.
Neorganizirane osobe idu od ambivalencije do odbijanja, pri čemu može prevladati jedna ili druga krajnost, ili se mogu izmjenjivati. Ove osobe bliske odnose vide kao opasne dok istovremeno traže intimnost, pa se onda opet povlače i opet je traže. Imaju veliku potrebu za sigurnošću i bore se sa disreguliranošću živčanog sustava, a pozadina su teže traume. Osobe sa neorganiziranim stilom vezivanja se ne mogu regulirati ni same ni uz prisustvo druge osobe, pa trebaju pomoć u oba područja, pogotovo ako su aktivirane prošlim traumama, što aktivaciju čini još jačom.
Zašto je važno znati vrstu vašeg načina povezivanja, te vrstu povezivanja vašeg partnera? Jer kad znate, možete i mijenjati. Obrasci ponašanja koji vas možda živciraju kod partnera imaju svoje korijene i uzroke i nemaju veze s vama, ali svakako vam nešto poručuju. Svjesnost o tome donijet će vam razumijevanje, strpljenje i prihvaćanje, a tako je puno lakše biti u odnosu. Primijetite kako se vi, a kako osobe oko vas odnose prema stresu, kako izražavaju svoje potrebe, tko progoni, a tko se udaljava? Planiobročno plaćanje li u danu i vrijeme koje ćete provesti u odnosu sa samima sobom?
Kako si možete pomoći ako imate odbijajući stil vezivanja?
Preuzmite male rizike dijeleći svoje osjećaje i dozvoljavajući si ranjivost. Vježbajte izražavati svoje potrebe. Naučite zatražiti pomoć i prihvatiti je kad je dobijete. Fokusirajte se na potrebe odnosa prije svojih potreba (razmišljajte o cjelini, ne samo o sebi). Izrazite svoju želju za povezivanjem, koju imate duboko u sebi, na način i u količini koja vam najbolje odgovara. Uključite se u aktivnosti i hobije partnera.
Kako si pomoći ako imate ambivalentni stil vezivanja?
Fokusirajte se na prepoznavanje i zadovoljavanje svojih potreba. Radite za sebe ono što biste rado napravili drugima (ili malom djetetu). Vježbajte samo-regulaciju (disanje, opuštanje…). Pritužbe pretvorite u izražavanje želja i potreba, pogotovo ako ste ljuti na druge ili ih okrivljujete.
Kako si pomoći ako imate neorganizirani stil vezivanja?
Identificirajte ljude u svom životu sa kojima se osjećate sigurno – prijatelji, ljubimci, partner, članovi obitelji. Budite sa senzacijama koje vam se javljaju u tijelu kad razmišljate kako za vas izgleda osjećaj sigurnosti. Uvježbajte format, trajanje i učestalost vremena koje želite provesti sami sa sobom da vam je ugodno, te vremena i načina na koji se želite dobro osjećati u sigurnom odnosu. Što više vježbajte samo-regulaciju i jasno izrazite svoje potrebe.
Vaš stil povezivanja se može promijeniti uz rad na sebi, a iz tog mjesta možete stvarati sigurne veze i odnose. Kad prepoznate za sebe kuda spadate, lakše ćete prepoznati i za druge ljude i razumjeti njihova ponašanja.
Autor: Lana Škvorc
